Umjetna inteligencija je nešto s čime se susrećemo u svakodnevnom životu, počevši od pametnih telefona, ali svakim danom se sve više razvija i širi. S obzirom na to da je mnogima još uvijek nepoznanica, dr. Marko Pilić sa Sveučilišnog odjela za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu objašnjava što je ona, čemu služi, ali i kako će se razvijati u budućnosti.
Nedavno ste doktorirali upravo na umjetnoj inteligenciji?
– Tako je, krajem prošle godine s temom “Sigurnost sustava umjetne inteligencije u međunarodnom pomorskom prometu”. To je jedna vrlo interesantna tema, bilo smo prvi koji smo na taj način pristupili obradi te teme jer je to sve još uvijek nepoznanica, u regulativnom, ali i aplikativnom smislu.
Što je onda umjetna inteligencija?
– To je pitanje koje se proteže već godinama, sam termin je nastao sredinom prošlog stoljeća. Tu je mnogo pokušaja da se definira umjetna inteligencija, ali unificirana definicija još uvijek ne postoji. Kroz svoj doktorat sam pokušao definirati taj termin na način da je to zapravo sveukupnost znanstvenih dostignuća čovječanstva na način da se čovjeka djelomično ili u potpunosti zamijeni sustavom umjetne inteligencije.
Gdje se sve koristi umjetna inteligencija?
– Koristi se u mnogim granama, imamo primjere autonomnih vozila na cestama, dok u Finskoj recimo postoje autonomni trajekti koji plove od točke A do točke B samostalno. Programirani su na način da se vode konvencijama i pravilima ponašanja o izbjegavanju sudara na moru i relevantnim pomorsko-pravnim aktima, ali postoje, naravno, obalni kontrolni centri koji ih nadziru i prate. Čak i u Splitu imamo primjer podružnice koja radi za jednu stranu tvrtku koja kontrolira udaljene istraživačke brodove bez posade iz Splita, a koji najčešće plove u Australiji i Irskoj.
Hoće li nas jednoga dana zamijeniti?
– Već sada ona mijenja neke poslove, to je sasvim sigurno, naročito one poslove koji su visoko repetitivni ili opasni za čovjeka. U tom smislu već sada imamo primjere gdje se poslovi automatiziraju ili ih preuzima određeni sustav. Problematika koja proizlazi iz te cijele priče su predviđanja da će veliki broj ljudi ostati bez svog radnog mjesta. Primjer na području Ujedinjenog Kraljevstva kaže da bi otprilike sedam milijuna ljudi trebalo ostati bez posla do 2035. godine. Dužnost svih nas (vlada, država, poduzetnika, privatnog sektora) jest da se reeducira taj kadar tako da ih se prebaci na poslove koji i dalje sadrže kreativnost, empatiju, sve elemente koje umjetna inteligencija još uvijek nema te da se na taj način ljudima osigura egzistencija, a naročito onima koji će biti prvi na udaru. Postojeći kadar treba reeducirati jer jedino na taj način možemo sačuvati radna mjesta. Oni možda neće raditi iste poslove, ali će se prekvalificirati da rade slične poslove.
Postoje li pravila ponašanja prilikom korištenja modernih tehnologija?
– High Level Expert grupa pri Europskoj komisiji je 2018. donijela etičke smjernice za stvaranje pouzdane umjetne inteligencije. To je ključni koncept koji se sada implementira kroz prijedlog zakona o umjetnoj inteligenciji koji je sada ušao u raspravu te se spušta prema nacionalnim razinama, a sada ostaje na državama dati svoje prijedloge što je dobro, što nije dobro i što se treba mijenjati.
Što bi bila pouzdana umjetna inteligencija?
– Ona koja je transparentna, koja je odgovorna i koja se vodi etičkim načelima te je orijentirana prema čovjeku.
Može li umjetna inteligencija izrasti, stvoriti osjećaje, pretvoriti se u prijetnju čovjeku?
– Za sada smo još uvijek daleko od tog scenarija, iako je on naravno zamisliv, međutim, to pitanje nije ništa više goruće nego što je bilo prije deset godina kada je takva tehnologija tek došla na vidjelo. To je pitanje koje će se stalno provlačiti, a ključ leži u nadzoru samih sustava na način da se oni pravno reguliraju, da se implementiraju sve već spomenute smjernice i da se integrira sigurnost koja je na visokoj razini i, ono najvažnije, da je čovjek taj koji će takav sustav nadzirati da se ne otme kontroli.
Pozitivni i negativni primjeri korištenja umjetne inteligencije?
– Pozitivno je to što je mladi ljudi jako brzo prihvate i implementiraju, npr. ChatGPT ali i Microsoft Bing, Google Bard, to su sve “large language models” (LLM) koji koriste sličnu tehnologiju i koji će biti prvi idući korak u zamjeni postojećih internetskih tražilica koje imamo sada. Putem navedenih modela dobit ćemo bolju i detaljniju tražilicu nego koristeći trenutne internetske tražilce, npr. idemo na putovanje i izlista nam se točan popis hotela s linkovima na iznajmljivanje, sva oprema koja nam treba, odnosno gdje i kako je možemo iznajmiti, što možemo posjetiti…
Mana je to što je još uvijek u fazi apstraktnog razumijevanja i onda kada upišete određeni pojam, a umjetna inteligencija ga ne zna, može ga i izmisliti, ako niste dovoljno duboko u toj tematici, npr. tražite primjer analiziranja određenog zakonodavnog okvira, može vam dati uopćene odgovore, neke stvari malo preformulirati i onda se vi, naročito ako ste student i predate to svom profesoru, nećete proslaviti.
Kako bi prokomentirali korištenje ChatGPT-a u brojnim radovima, maturalnim, diplomskim…?
– To je dosta sklisko područje, ima i pozitivnih i negativnih primjera. Pozitivan primjer je da postojeću tehnologiju primjenjujemo u praksi i da nam služi u dobre svrhe. Naravno, može se koristiti i za negativne svrhe. Ako studenti rade nešto krivo, onda im treba i ukazati na to, dati do znanja da takvo ponašanje nije u skladu s akademskim vrijednostima. Dužnost profesora jest da prepoznaju rad koji je proizišao iz takvih sustava te upoznaju studente s etičkim načelima korištenja istih.
Umjetna inteligencija u Forenzici, koristi li se već i na koji način?
– Jako puno, na području digitalne forenzike jako puno alata koristimo u samim istragama, primjerice za obradu audio i videozapisa, zatim programi za analizu rukopisa i otisaka prstiju, biometrijska analiza skeletnih ostataka, prediktivno policijsko ponašanje gdje sustav na temelju određenog skupa podataka, počinjenja, recidivista i slično analizira i predviđa tko bi i kada bi se određeno kazneno djelo moglo uloviti, zatim rekonstrukcija mjesta događaja u 3D prikazu. Iako integracija umjetne inteligencije u forenzičnoj znanosti nudi brojne prednosti, važno je pristupiti njezinoj upotrebi s oprezom. Algoritmi koji se koriste trebaju biti transparentni, pouzdani i slobodni od pristranosti. Osim toga, rizično je da dionici u procesima korištenja takvih sustava razumiju osnovne mehanizme i ograničenja ovakvih alata kako bi se izbjeglo prev eliko oslanjanje ili pogrešno tumačenje.
Trendovi razvoja umjetne inteligencije u znanstveno-istraživačkom polju u Forenzici?
– Možda sam malo subjektivan jer su moja polja, ali ja bih tu išao u smjeru digitalne forenzike, zaštite kibernetičkog prostora, ponašanja u virtualnom svijetu. Naišao sam na jedno istraživanje dok sam pisao doktorat, pitanje je bilo koliko podataka koristimo na godišnjoj bazi? Količina podataka koja nastaje i/ili cirkulira svijetom je u velikom porastu, točnije u 2018. je bilo 33 zettabajtova podataka, dok se u 2025. godini očekuje 175 zettabajtova. Usporedbe radi, 2007. godine svijet je proizveo 1.9 ZB što je ekvivalent količini podataka sadržanih u 174 novine (vjesnika) koje bi dobila svaka osoba na svijetu u jednom danu. Stavljajući volumen podataka od 33 ZB u još zanimljiviji kontekst, mogli bismo ustvrditi kako bi podatkovno maksimalno iskorišteni tableti od 512 GB mogli formirati toranj koji bi dosegnuo Mjesec, a do 2025. formirao bi se pet puta veći. O tolikoj je količini podataka riječ, a ona će se samo povećavati.
Piše: Mila Puljiz/Universitas