Iz prve ruke: kako je FESB Racing postigao izvrsne rezultate na Formula SAE Italy natjecanju

Za natjecanje smo se počeli pripremati početkom godine, odmah nakon što smo prošli kvalifikacijske kvizove, sve do tog trena trajalo je dizajniranje sustava, revizije postojećih rješenja, crtanje u CAD-u, analize čvrstoće i krutosti pomoću FEM-a, simuliranje kutova aerodinamike… Nakon toga je slijedila izrada. Ostajali bismo na fakultetu u prostorima udruge cijelu noć, a nakon toga se budili kako bismo stigli na jutarnja predavanja. Sve to jer smo znali da je ovo posljednje natjecanje s ovom formulom, već je odvozila dva natjecanja prethodne sezone. Kako po pravilima formulu možemo voziti samo 365 dana od prvog dana na natjecanju, ovo je trebalo biti natjecanje kojim ćemo dokazati da se trud isplatio, ipak je na bolidu sudjelovalo stotinjak ljudi, još od početka razvoja sada već davne 2019. godine. Osim posljednjeg natjecanja za bolid, ovo je i oproštaj od pogona na motor s unutarnjim izgaranjem, pa smo svi bili motivirani da s uspjehom završimo jednu eru. Nakon što smo sve dijelove izradili i montirali na bolid, krenula su testiranja. Tko god je prolazio pokraj FESB-a vikendom, vjerojatno nas je čuo, prazan parking od faksa pretvorili smo u poligon gdje su se vježbali različiti eventi u kojima smo se trebali natjecati na stvarnoj stazi, uspjeli smo sve uvježbati, vozači su se upoznali s bolidom, namjestili smo kutove aerodinamike, tlakove guma, odaziv motora, parametre ovjesa… ali to je ipak bilo na lošem asfaltu starog parkirališta.

Pripreme pred polazak

Samo pakiranje počelo je dan ranije, unajmili smo jedan putnički i jedan teretni kombi. Iako je teretni bio najveći dostupan, sve stvari koje smo nosili jedva da su stale. Odlazak na jedno ovakvo natjecanje nije samo odvesti bolid i utrkivati se njime. Potrebna nam je cijela logistika, alati, strojevi, materijali, nekoliko setova guma, čak i police, sve poput onoga što se može vidjeti u boksu jednog profesionalnog F1 tima, jedina je razlika nekoliko nula u budžetu. Jednom kada je kombi bio utovaren, podsjetili smo se da upalimo alarm ujutro jer krećemo s parkirališta fakulteta u pet sati ujutro. Put je prošao relativno lagano, već smo bili uhodani, ukupno nas je bilo dvanaest, tako da smo svakih nekoliko sati mijenjali vozače, dogovoreno smo uzimali pauze i točili benzin, kako bismo putovali kao tim. Oko podneva smo stigli u Trst, gdje smo ručali, i nakon toga smo nastavili prema Autodromu "Riccardo Paletti", povijesnoj stazi pokraj Parme. Stigli smo uvečer, a ostalo je taman toliko dana da postavimo kamp. Imali smo deset šatora za spavanje i jedan veliki, glavni, koji je služio kao kuhinja i dnevni boravak u trenucima kada nismo bili na stazi. Ovdje se nalazio i 3D printer, ali i najvažnija stvar na natjecanju – frižider, jer su u tom dijelu Italije temperature tada bile i do 40°C. Tu večer je doputovala i većina ostalih timova tako da su svi postavljali svoje kampove. Susjedi u kampu bili su tim iz Grčke i tim iz Poljske, Grci su putovali čak tri dana, jer su stigli s Krete.

Natjecanje

Sama staza i boksevi bili su udaljeni dva kilometra od mjesta kampiranja, ali do spavanja se u kamp nismo niti vraćali, većina dana bila je posvećena radu u boksu i pripremama za iduću disciplinu. Prvi dan, nakon što smo u boks montirali sav onaj alat, materijale i dijelove koje smo dan prije utovarivali u kombije, posvetili smo sastavljanju formule i pripremama za tehnički pregled. Budući da cijela formula ne stane niti u najveći kombi, prevozimo je rastavljenu. Tako da je bilo potrebno montirati podnicu, oplatu i aerodinamiku. Po rasporedu smo na tehnički pregled trebali doći tek idući dan, a navečer nas je čekala ceremonija otvorenja i Opening party, gdje smo imali priliku upoznati konkurenciju i opustiti se prije nego što krene stvarna strka.

Drugi dan natjecanja smo odmah pri otvaranju staze ušli u boks, izvidjeli smo druge timove, sada su svi već složili bolide i pripremali se za tehnički pregled. Bilo je nekoliko timova koji nisu imali sreće pa im formula nije još radila ili im je nedostajao jedan specifičan vijak, osigurač ili malo samoljepive trake, pomogli smo i njima, pogotovo susjedima s Krete koji su bili boks pokraj našega. Zajednica timova na formuli studentu je uvijek spremna pomoći, i znamo i sami koliko je teško kada nešto ne radi, a nema načina za popravak, pa se ide od tima do tima i "žicaju" se dijelovi, sve kako bi se svi zajedno mogli natjecati i pokazati svoje formule. Uvijek ugodno iznenadi koliko su svi prijateljski i spremni pomoći drugom timu, iako smo si konkurencija, svima nam je ovdje cilj naučiti nešto novo. Kada je došao red za tehničku inspekciju, stigli su i problemi, iako prolazimo pravilnik, i prošli smo pregled već dva puta, svaki sudac ima slobodu subjektivno procijeniti je li bolid spreman za utrku. Troje sudaca iduća tri sata sistematski je gledalo svaki detalj formule i nabrajali su stvari koje treba popraviti, dok je troje članova tima koji su bili s njima u isto vrijeme to popravljalo. Nisu to bile velike greške ali ih se skupi, uglavnom se sve moglo riješiti plastičnim vezicama, drukčijim načinom prihvata na šasiju, dokumentacijom kojom dokazujemo čvrstoću, tu nam je dobro došao printer koji smo sa sobom ponijeli iz Splita. Nakon odrađenih svih pregleda, zadnja provjera prije prolaska na tehničkom je bila kontrola elektroničkog gasa. Iz sigurnosnih razloga zaklopka gasa mora imati nekoliko senzora otvorenosti koji se u svakom trenutku moraju poklapati, a ako dođe do razlike u njihovom odazivu, formula se mora ugasiti. To se ispituje tako da se, kada je gas otvoren, u usis stavi komad gume, sudac je umjesto gume koristio olovku ali je ona pod silom zaklopke puknula te su njezini dijelovi upali u usis, skroz do komore izgaranja unutar motora. Svi su samo stajali i razmišljali što ćemo sada, jer ako otvaramo motor nećemo stići voziti sve discipline. Sudac se ispričao i rekao da ako otvaramo motor, idući dan će nas primiti preko reda kako bismo stigli voziti akceleraciju i skidpad. Mi smo se odmah primili posla, većinu rezervnih dijelova smo imali, a ono što je falilo posudili smo od prijateljskih timova, rastavili smo sve do ventila usisa, u svakoj komponenti pronalazili smo djeliće plastične olovke. Brzo je stigla večer, kada se boksevi s formulama zaključavaju pa nismo mogli raditi kroz noć, ostavili smo sve zaključano, napravili plan za idući dan i otišli u kamp.

Testovi i ocjenjivanje

Treći dan smo dočekali pred ogradom staze kako bismo nastavili sa slaganjem motora najranije moguće, uspjeli smo ipak sve sastaviti kada smo se uvjerili da nijedan od većih komada nije zapeo u ventilima, nismo imali više vremena, pa smo vjerovali da će sitnija plastika koja je i prošla ventile samo izgorjeti u komori, bez većih problema. Trkom smo odgurali formulu do mjesta za tehnički pregled. Ovaj put sudac je iskoristio komad gumene cijevi i nakon prolaska smo dobili prvu naljepnicu. Na natjecanjima se za svaki od sigurnosnih testova dobije naljepnica kao potvrda. Nakon tehničkog pregleda, i kasnije provjere opreme vozača, uslijedio je test nagiba, formula se bočno nagne pod kutom od 60° i time se provjerava hoće li doći do prevrtanja ili curenja tekućina pri velikim bočnim silama, svi kotači dodirivali su podlogu i pod tim nagibom tako da smo nastavili na test buke, gdje smo prvi put imali priliku upaliti formulu nakon što je u nju upala polovica kemijske olovke. Pri prvom paljenju izbacila je gust oblak crnog dima i dalje nastavila raditi kako bi i trebala. Prošli smo i taj test, uslijedio je samo egress vozača, to je test gdje se provjerava da svaki vozač može odspojiti pojaseve, maknuti volan i iskočiti iz formule unutar pet sekundi. Budući da smo sve to uvježbavali ranije nije bilo problema, skupili smo sve naljepnice te smo mogli nastaviti s akceleracijom i skidpadom. Akceleraciju smo odvozili za 4,2 sekunde, sporije od nama rekordnih 3,9, ali priskrbilo nam je 5. mjesto, peti smo bili i u skidpadu, vožnji u obliku osmic,e gdje je cilj imati bolju sposobnost lateralne akceleracije od drugih timova. Sve to odradili smo prijepodne, izmoreni otišli smo ručati, a u boks smo se vratili jer je taj isti dan red bio za statičke discipline – Cost & Manufacturing, gdje su nas suci rešetali oko tema financijske isplativosti, odabira između kupnje komponenti i izrade. Ocjenjivali su i detaljnost sklopnih tablica cijelog bolida, oni uvijek pokušavaju pronaći maticu koja nije upisana u tablicu, jer kada postoji nekoliko tisuća dijelova na cijelom vozilu, uvijek nešto može promaknuti. U isto vrijeme dok je dio tima bio ispitivan oko financija, drugi dio tima predstavljao je Business Plan, disciplinu u kojoj je cilj bio ukomponirati vozilo u poslovnu ideju i razviti strategiju razvoja. Nismo znali što očekivati, jer suci su uvijek malo enigmatični, pa smo morali čekati idući dan za rezultate. Navečer smo unutar kampa vježbali govore za glavnu statičku disciplinu Dizajn, kada će nas za svaku komponentu kritizirati i ocjenjivati ljudi iz vrha automobilske industrije.

Neizvjestan završetak

Četvrti dan prije podne predviđeno je bilo suđenje za dizajn, nakon pola sata unutar kojih smo izmjenjivali govore i prezentacije komponenti, pokazivali sucima testne primjerke i objašnjavali sve naše ciljeve i kako smo ih postigli, ostali smo kao i nakon cost eventa bez feedbacka, mogli smo samo čekati završne rezultate, uspjeli smo dobiti mali predah, završene su bile sve statičke discipline i preostalo je samo odvoziti Autocross i utrku izdržljivosti. Autocross se vozio isti dan, dok se izdržljivost provjeravala posljednji dan natjecanja. Kada je došao posljednji dan, provjerili smo svaki vijak barem tri puta, vozači su imali snimljenu stazu te su pokušavali zapamtiti svaki zavoj, odgurali smo formulu do startne linije i tada se samo nadali da sve dobro prođe. Nakon završetka utrke formula je ostala u Parc Fermeu, nitko je nije smio dirati sve dok suci ne provjere prolazi li i dalje pravilnik, jer su zabranjene bilo kakve promjene nakon tehničkog pregleda, također provjeravaju je li tijekom vožnje došlo do curenja tekućina, pucanja komponenti ili bilo kakvog kvara zbog kojeg bi rezultat mogao biti DNF (Did not finish). Za nas je to vrijeme čekanja bilo jako neizvjesno, znali smo da su se zbog nepredviđeno velikih temperatura počele pregrijavati kočnice i gume, u jednom trenu je bolid čak i lošije držao stazu zbog lošijeg trenja između guma i staze uslijed previsoke temperature, ovakve okolnosti nismo mogli uvježbati na našem parkiralištu u Splitu. Bili smo u iščekivanju nekoliko sati, sve dok jedan od voditelja natjecanja nije došao do boksa i čestitao nam, rekao je da je formula pregledana, prošli smo sve provjere i zamolio nas da dođemo navečer na ceremoniju zatvaranja, uz sve probleme zbog temperature ipak smo uspjeli ostvariti peto mjesto. Htjeli smo odmah proslaviti ali je također rekao da do navečer svi timovi moraju isprazniti bokseve, tako da smo slavlje odgodili dok ne rastavimo formulu i sve ne ukrcamo u kombi.

Posljednji dan smo imali još samo rastaviti kamp i šatore i krenuti za Split. Na povratku smo svratili i do muzeja Ferrarija, za inspiraciju za buduće formule. Na kraju smo bili peti u ukupnom poretku, dosad najbolji rezultat Udruge.

Piše: Luka Terihaj

Foto: Osobni album