Dr. sc. Anna Šušnjara diplomirala je komunikacijsku i informacijsku tehnologiju na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) Sveučilišta u Splitu, na kojem je 2021. godine stekla doktorat znanosti. Trenutno je zaposlena na FESB-u kao poslijedoktorandica. Autorica je i suautorica preko 40 radova objavljenih u časopisima visokog čimbenika odjeka i na međunarodnim konferencijama te jednog poglavlja u knjizi nakladnika Springer. Istraživački interesi su joj numeričko modeliranje, kvantifikacija nesigurnosti i analiza osjetljivosti u računalnom elektromagnetizmu, a na tu temu je održala i nekoliko tutorijala, seminara i predavanja na različitim međunarodnim školama i konferencijama.
Dobitnica je dvije nagrade za znanstveno-istraživački rad: najbolji poster na konferenciji BioEM 2016. godine u Gentu te nagrada talijanske organizacije Associazione Di Fondazioni E Di Casse Di Risparmio Spa (ACRII) u programu Young Investigator Training Program (YITP) u sklopu kojeg je mjesec dana boravila na Politehničkom sveučilištu u Torinu kao mlada istraživačica. Dr. Šušnjara je potpredsjednica hrvatskog ogranka IEEE EMC, članica radne grupe IEEE International Committee on Electromagnetic Safety (ICES) TC95/SC6 WG7, te FESB-ovog istraživačkog tima koji je angažiran na međunarodnim projektima EUROfusion i IFMIF/DONES.
Tijekom studija imali ste izvanredan prosjek, bili ste dobitnica Dekanove nagrade, Rektorove nagrade za izvrsnost. Doktorirali ste s 30 godina, jeste li oduvijek znali da ćete se baviti znanstvenim radom? Odakle crpite motivaciju?
Znanstveno-istraživački rad me oduvijek privlačio, no dok sam studirala nastojala sam se upoznati sa što više mogućnosti koje pruža studij elektrotehnike. S jedne strane bila sam jako fokusirana na učenje, što je na koncu i dovelo do Rektorove i tri Dekanove nagrade. S druge strane bila sam otvorena i prema radu u IT sektoru. Tako sam kao studentica sudjelovala na ljetnoj praksi, a po završetku studija neko vrijeme radila u Ericsson Nikola Tesli. Sve to mi je pomoglo da malo bolje osluhnem sebe i potvrdim kako se želim baviti znanošću. Upisom doktorskog studija zakoračila sam u potpuno novi svijet; postala sam članicom međunarodnih istraživačkih timova, sudjelovala sam na brojnim međunarodnim konferencijama, a dobila sam priliku iskoristiti i određene stipendije kako bih boravila na stranim sveučilištima. Rad u znanosti pruža slobodu i fleksibilnost te omogućuje pojedincu da zaista iskoristi svu svoju kreativnost. Motivacije mi ne nedostaje jer sudjelujem na projektima koji se bave temama aktualnim u svijetu tehnologije.
Možete li nam reći nešto više o Vašim znanstvenim interesima, odnosno istraživanjima?
Moji istraživački interesi usmjereni su na numeričko modeliranje, kvantifikaciju nesigurnosti i analizu osjetljivosti u računalnom elektromagnetizmu. Premda je spektar primjena na kojima sam radila širok, istaknula bih tri područja kojima se aktivno bavim.
Kao prvo, znanstveni rad koji se odnosi na temu moje disertacije spada u relativno nov pravac unutar računalnog bioelektromagnetizma. Radi se o efikasnom stohastičko-determinističkom pristupu pri modeliranju u bioelektromagnetizmu koji omogućava tretiranje ulaznih parametara kao slučajnih varijabli i stohastičku analizu izlaznih parametara, npr. induciranih polja u tkivima uslijed izloženosti ljudi radio frekvencijskom zračenju. Rezultati ovakve analize omogućili su proračun intervala pouzdanosti za mnoge veličine koje se navode kao temeljna ograničenja i referentne vrijednosti od strane standardizacijskih tijela kao što su ICNIRP i IEEE. Cilj temeljnih ograničenja i referentnih veličina je ograničiti utjecaj elektromagnetskih polja iz okoliša na ljudsko tijelo. Područje bioelektromagnetizma i stohastičko-determinističko modeliranje zauzimaju poseban dio mog istraživačkog interesa u okviru čega trenutno radim na problemima koje pred nas postavlja 5G tehnologija.
Nadalje, proteklih godina bila sam uključena u projekt COST TU1208 „Civil Engineering Applications of Ground Penetrating Radar“ gdje sam se bavila simulacijom georadarskih snimanja, a fokus je opet bio na elektromagnetskom modeliranju.
Konačno, vrlo bitan dio mog istraživačkog rada je angažman na projektu EUROfusion. Od 2015. do 2021. godine kao članica radne grupe WPCD-ETS radila sam na numeričkom rješavanju transportnih jednadžbi plazme, a od kraja 2021. godine uključena sam u radnu grupu WPENS gdje radim na propagaciji nesigurnosti u statičkim i dinamičkim simulacijama neutronskog toka unutar testnih ćelija. Mogu slobodno reći da je rad na ovom projektu u početku predstavljao najveći izazov za mene jer sam njime otvorila potpuno drugačije područje od gore navedenih.
Potpredsjednica ste hrvatskog ogranka IEEE EMC, možete li nam malo podrobnije objasniti čime se Udruga bavi i koji je Vaš angažman u njoj?
IEEE Electromagnetic Compatibility Society (EMC) je najveća svjetska organizacija koja se bavi razvojem i distribucijom informacija, alata i tehnika kojima se smanjuje elektromagnetska interferencija, uključujući i područje interakcije ljudskog tijela s elektromagnetskim izvorima u okolini. Svaka država ima svoj ogranak, a sjedište hrvatskog IEEE EMC ogranka je upravo splitski FESB i istraživačka grupa kojoj pripadam. Osim naših istraživanja koja su često objavljena u časopisu IEEE Transactions on EMC, dio naših aktivnosti je organizacija predavanja na kojima gostuju etablirani znanstvenici koji prezentiraju najnovija znanstvena i tehnička dostignuća u području EMC-a. Predavanja su dostupna svima, počevši od naših djelatnika, ali što je još važnije i našim studentima. Kao potpredsjednica sudjelujem u organizaciji takvih predavanja.
Kakav je po Vašem mišljenju položaj žena u znanosti danas? Kakva su Vaša osobna iskustva po pitanju razvoja karijere u znanosti s obzirom da se znanstveno područje kojim se bavite pretežno percipira kao "muško"? Mijenjaju li se takva zastarjela razmišljanja?
Moje osobno iskustvo žene u znanosti, i štoviše, žene u „muškom“ svijetu je vrlo pozitivno. Bilo da je riječ o kolegama s kojima radim na fakultetu, ili kolegama s kojima surađujem u međunarodnim timovima, nikada nisam imala osjećaj da mi je to što sam žena teret ili da mi pomaže. Statistički su žene u manjini, ali vjerujem da se baš u svijetu znanosti i tehnologije žene mogu izboriti za sebe jer je akademsko okruženje mjesto gdje se trud, a time i uspjeh koji iz toga proizlazi, i te kako cijene. Sigurno da još uvijek možemo naići na određene stereotipe poput onog da je tehnologija „muški“ svijet. Ipak, mislim da se to postupno gubi, a dokaz je i sve veći broj djevojaka koje upisuju tehničke fakultete, kao i onih koje se odluče svoju karijeru nastaviti u znanosti.
Vaš profesionalni put može biti poticaj djevojkama i mladim ženama da uče i djeluju jer trud se uvijek isplati. Imate li kakav savjet ili poruku za one koje žele ostvariti znanstvenu karijeru?
Dobro je da se razgovara sa ženama koje rade u znanosti, prenosi njihovo iskustvo i čuju njihove priče te na taj način mladim djevojkama pokaže što se sve može postići ako to dovoljno jako želiš i ako si spremna na tome puno raditi. No, osim djevojkama, drago mi je ako je to motivacija i mladićima koji se nalaze na istom putu. Važno je da dođemo do toga da se u znanosti prestane razmišljati u terminima „ženski“ i „muški“ svijet. Znanost je zaista za sve osobe koje se njome žele baviti i koje su spremne organizirati svoj život kako bi se tome posvetile.